Samopouzdanje je osjećaj da smo vrijedni ljubavi i osjećaj da smo sposobni. Djetetovo samopouzdanje presudno je za njegov razvoj. Samopouzdanje razvijamo kroz cijeli svoj život . A istraživanja su pokazala da u zreloj dobi osobe visokog samopouzdanja imaju bolje fizičko i psihičko zdravlje,otpornije su na stres, zadovoljnije su poslom koji obavljaju, osobnim životom te su bolje raspoložene i manje depresivne.
Zato je vrlo važno već od najranije dobi kod djece razvijati samopouzdanje.
Vjerujemo da svaki roditelj upravo to priželjkuje za svoje dijete.

Opširnije...

Djeca imaju potrebu za poticajnom društvenom i fizičkom okolinom koja im pruža ljubav i podršku. Njihove kognitivne, emocionalne, tjelesne i društvene vještine se tako najbolje razvijaju . Kako odrastaju i postaju zreliji, tako se mijenjaju i njihove potrebe, vještine, interesi i izazovi s kojima se suočavaju.
Svako dijete ima pravo i potrebu da ga se sasluša i shvati ozbiljno, da se s njim razgovara od najranije dobi. Kvalitetna komunikacija s djecom razvija njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. U svakoj fazi svoga razvoja djeca imaju jedinstvene potrebe i vještine te vlastite glasove koji zaslužuju da ih se sasluša s uvažavanjem i suosjećanjem.
Ako se djeci čitaju knjige (slikovnice, priče, bajke), učvršćuje se komunikacija među djecom i njihovim roditeljima, podupire se njihovo samopouzdanje i stjecanje znanja, obogaćuje vokabular, potiće ih se na komunikaciju, na aktivno korištenje jezika, govora.

Više pročitajte na linku ZAŠTO I KAKO KOMUNICIRATI S DJETETOM?

Danas se dovoljno jasno uspjelo spoznati, kroz razvojnu psihologiju i neuroznanost, kakvo roditeljstvo treba biti da bi iznjedrilo djecu koja će u sebi osjećati mir, stabilnost i sigurnost kao normalno stanje, i lako se vraćati u to stanje, a inklinirati u životu ka sretnosti i dobrim odnosima sa sobom i s drugima, te kroz to posljedično biti uspješna u životu.

Preduvjet za sazrijevanje osobnosti je postojanje stanja duboke povezanosti s roditeljem.
Sigurnost nije isto što i bliskost i ne može biti nadomještena s njom.
Mnoga djeca imaju roditelje s kojima su bliski, ali su prožeta nesigurnošću i ne uspijevaju se odvojiti od njih kroz prirodan proces separacije jer nisu uspjela internalizirati osjećaj sigurnosti u sebi kako bi se mogla osamostaliti.

Djeca ne mogu sama sebe učiniti sigurnima, nego sigurnost trebaju duboko u sebi osjetiti i upiti kroz iskustvo življenja u tom stanju.

Razvojni procesi koji dovode do gore spomenutih željenih osobina, a time i unutarnjeg osjećaja sigurnosti, zahtijevaju što kvalitetniji osjećaj i stanje sigurnosti u prvih par godina. U tom periodu se odvija podsvjestan proces spoznavanja o svijetu i internaliziranje unutarnjih podsvjesnih stavova koje nosimo, nesvjesno, kroz cijeli život.

Opširnije...