Emocije djece predškolskog uzrasta razlikuju se od emocija odraslih osoba. One su spontane, jednostavne i kratkotrajne, vrlo snažnog intenziteta i izravne, te nam na prilično lagan način omogućuju uvid u djetetov svijet. Od osobite je važnosti razvijati emocionalnu inteligenciju od najranije dobi jer ima veliku ulogu u svakodnevnom životu djeteta. Emocionalno inteligentna djeca sposobna su kontrolirati svoje emocije i izbjegavati moguće oblike neprihvatljivog ponašanja, skromnija su i zahvalnija, lakše podnose neuspjeh, stres i pritiske okoline, vrlo lako izražavaju svoju maštu, uspješnija su u obavljanju svakodnevnih obaveza, svjesna su vlastite vrijednosti.
Tijekom proučavanja emocija provodili smo aktivnosti razvoja socioemocionalnih vještina kod djece što je uključivalo razvoj sposobnosti prepoznavanja i izražavanja različitih emocija, poticanje razvoja sposobnosti razumijevanja emocija drugih osoba (empatija) te kontroliranje i upravljanje emocijama na društveno prihvatljiv i poželjan način.
Sunčeka su vrlo rado zavirila u svoj hotel osjećaja i proučavala koje sve emocije ga posjećuju. Tako smo otkrili pokislu tugu, povrijeđenu ljutnju, prijateljsku ljubaznost, zaigranu radost, jednog vrlo zahtjevnog gosta - ljubomoru, zabrinuti strah, ali i opuštenu smirenost te neustrašivu hrabrost. Čitali smo prigodne umjetničke tvorevine za djecu poput „Mirko Bjesomirko“, „Ana i gospodin Strahojed“, „Ti nisi kao mi“, „Hotel osjećaja“, „Kada se bojim“, „Kada sam tužan“, „Kada sam sretan“, „Kada se ljutim“, „Vjeverice i optimizam“, „Slon i velikodušnost“. Djeci su ponuđene igre vezane uz izraze lica koje izražavaju različite emocije – igra pamćenja (memory), kartice – prepoznaj osjećaje i opiši kada se tako osjećaš, te improvizacija scenskim lutkama gdje su se uživljavali u razna emocionalna stanja. Izradili smo drvo naših osjećaja uz koje su djeca rado izražavala mišljenje o svojim osjećajima te problemsku slikovnicu o četiri osnovne emocije (sreća, tuga, strah, ljutnja) koja će nam pomoći da bolje razumijemo svijet oko sebe. Zaključili smo da je normalno doživjeti sve osjećaje jer nijedan osjećaj nije loš te da ih se ne trebamo sramiti.
,,Svi smo mi vlasnici samo našeg Hotela osjećaja. Kamo osjećaji dolaze. Iz kojeg osjećaji odlaze. Neki su osjećaji brzi, a neki su spori. Dočekaj baš svih i pozdravi ih!''
(Emma Quick)
Ana-Marija Maletić, mag. ing. silv.
